...
Prije Jajca održali su sastanak i odlučili da neće nikakvu ni staru ni novu Jugoslaviju. Da hoće svoju sopstvenu državu. I da se ne ide u Jajce. E. Kardelj je za to saznao i doletio u Sloveniju. Poslije svih silnih ubjeđivanja, pristali su da idu u Jajce, ali da tamo traže da Slovenija ima status konfederativne jedinice.U Jajcu, bez ičijeg znanja, da nikog ne pitaju, samoinicijativno, tajeći, oni su iznenada sa tribine predložili Tita za zvanje Maršala Jugoslavije. To je stravično odjeknulo. Milovan mi kaže:“Vidiš, kakve smo mi budale! Od nas se niko ovoga nije sjetio.“ Slegnuo sam ramenima.Tito je bio presrećan, ozaren. A, oni su mu time, u stvari, podišli. Pred povratak, Kocbek je već izabran za povjerenika za prosvjetu i kulturu, uskomešali se, traže sastanak sa Titom. On je bio u jednoj prostranoj podzemnoj pećini, na onom Jajačkom gradu.Primio ih je, srećan što se sve dobro završilo. Kada su mu oni iznijeli svoje želje i shvatanja o budućnosti Slovenije, on im je rekao: „Idite vi samo u Sloveniju. To će se sve srediti poslije rata, u najboljem redu.“Kocbek zbog toga tvrdi da su prevareni.Kako smo mi već 1944. sredili svoj odnos sa zapadnim svijetom, sem još, donekle, ne i sa Amerikancima, Čerčil javno izjavljivao: „Mi ćemo naliti naše vino u Titovu mješinu!“, naš najveći protivnik u tom svijetu bio je papa Pije XII. Mi riješismo da Kocbeka pošaljemo u Vatikan. Računali smo da će on, kao zvanični ministar, a zagriženi katolik – lijevi, to najbolje uraditi. I mi smo ga sa Visa poslali.Kada se iz Vatikana vratio, sa takvim neviđenim oduševljenjem pričao o papi, o Crkvi Svetog Petra, o svemu što je vidio… Mi ga pripitali što je uradio za našu stvar, odgovorio je:“ Ja sam toliko bio fasciniran Svetim Ocem da nijesam ni u pameti pomenuo partizane. To se, tamo, ne pominje!“...
извор:
Нема коментара:
Постави коментар